Anđeli na putu

Juli 27, 2011

Srpanj, 7. 2011.

„Tako se veselim jer ste rekli da!“, ponovila je Atalija barem treći put sa sjajem u očima. Ona i Mark su počeli razgovarati s nama nakon što smo od Netanje taman kratko prije doznali da su „Angels on the road“, anđeli na putu Schwil (Israel Trail) prezaposleni. Za Schwil pješake u Izraelu postoji jedinstvena ponuda od pomoćnika koji povoljno, ponekad i besplatno nude noćenje, vodu za piće ili neku drugu pomoć. Na sjeveru je Reut nakon prve noći provedene na otvorenom kasno navečer telefonirao preko našeg mobitela pred zatvorenim vratima jedne džamije s jednom takvim „anđelom“. Smjeli smo provesti noć u jednom bivšem dječjem vrtiću, zauzvrat dati nešto novca po volji, kako bi pokrili troškove za vodu i struju. To nam je bilo veličanstveno. Budući da smo na sjeveru često noćili pod šatorom ili kod poznanika, tek navečer smo imali drugi susret s anđelom kratko prije susreta s Atalijom. „Da, možete spavati kod nas“, odgovorio je Gil na telefon. „Super! Smijemo li na livadu postaviti naš šator?“, pitali smo se. Na internetu je samo stajalo da tamo postoji mogućnost tuširanja. To s našeg gledišta ni izdaleka nije značilo da možemo računati sa sigurnim krovom nad glavom. Gil je išao nama u susret hodajući po plaži i uveo nas je u sobu s bračnim krevetom i tušem. Čudili smo se još jednom navečer kad nas je Gilova žena, Anat, pozvala riječima: „Gil upravo radi večeru za nas“. Bili smo bez riječi. Kasnije nam je Gil ispričao da već drugu godinu sudjeluje u mreži Schwil: „I prošle godine kod nas je prenoćilo 150 Schwil-putnika. „Nakon što nas je Anat u jutro ohrabrila da tu mrežu i dalje u miru korisitmo, Hanspeter je tog dana telefonirao još s dva anđela. Oba su nam otkazala jer nisu imali vremena. Kratko nakon toga navečer smo susreli Ataliju i Marka. Oni su se vratili s jednog putovanja u Švicarsku. “Znate li gdje ćete spavati večeras?” pita Atalija. Mi smo niječno odmahnuli glavom. „Dođite onda s nama u kibuc“, predložila je. Radosno smo malo kasnije raširili naše podloške i primjetili: „Kad su službeni anđeli prezaposleni, Bog jednostavno pošalje druge! Prekrasno!“

„Nevjerojatno!“ reče Hanspeter barem tri puta. Sjeverno od Tel Aviva smo morali prijeći rijeku Yarkon. Problem je da se na Schwil može doći samo vodom na drugu stranu. Ipak, i ovdje se Bog pobrinuo. Iako je naša dionica puta dosta zabačena, točno u pravo vrijeme i na pravom mjestu je za nas stajao prijevoznik na rijeci. Za Annemarie je slučaj jasan. To je sigurno Bog pripremio za nas. Bez velikog razmišljanja prišla je ljudima tamo: „Taxi?“ Dva mlada momka su raspravljala i vozač nam je mahao da svaki od nas stane lijevo i desno na splav. Jedva smo dodirnuli tlo na drugoj strani rijeke, i naš taxi se već vraćao nazad, a dva mladića su već bila nestala. Hvala Gospodine jer si nam u pravo vrijeme poslao taxi!“ Bog nas je tako vodio da smo sljedeći dan prisustvovali blagoslovu Yonatan Grimberga. Lijepo je moći slaviti bogoslužje s drugima. Alon, Rajaa‘ i Alonova sestra Karin su se uz to za nas pobrinuli za zdrav obrok za nas za što smo jako zahvalni. Ova tri anđela se zalažu u različitim zajendicama i kroz razne programe za pomirenje Židova i Arapa. Veličanstvena stvar. Navečer nam je Karin, koja potječe iz Njemačke, dojmljivo ispričala kako jedan traumatski doživljaj može od minusa postati plus. (video).

Dojmio nas se i susret s Hagayem sljedećeg dana. U sred ‚pampe‘ smo susreli jedan kombi. Vozač spusti prozor i postavlja nam drugo pitanje po važnosti: „Imate li dovoljno vode?“ Mi smo doduše u jutro napunili naše boce, i pobrinuli se za još kad smo prolazili pored jedne tvornice, ali dan je bio jako vruć, pa smo odgovorili: „Nismo sigurni hoće li dostajati.“ Sekundu kasnije Hagay je već izišao, otvorio stražnja vrata i napunio naše boce. „Hvala Gsopodine jer si opet poslao jednog anđela!“ rekli smo nešto kasnije, olakšani. Uvijek ponovo zahvaljujemo Isusu za mnoge „anđele“ koji su nas pomagali u skrovitosti. Neke niti osobno ne poznajemo. Doživjeti Božju ljubav od Boga i bližnjih za nas je privilegija i veliko ohrabrenje.

Nakon svog uskrsnuća Isus je pitao Petra tri puta: „Ljubiš li me?“ kakvo pitanje! Annemarie je kroz dugogodišnji engeski biblijski studij (http://www.bsfinternational.org) zajedno s više od 100 žena učila nešto više o tome. U njemačkom prijevodu stoji da je Isus htio činiti očevu volju. U engelskom prijevodu stoji: „I WANT TO PLEASE HIM.“ (želim mu udovoljiti, svidjeti mu se). Isus ljubi svoga Oca i želi činiti samo ono što se njemu sviđa. Tada je svaka akcija „smjeti“ a ne „morati“ Tako život postaje radost!

Naša radost zbog Božje vjernosti na našem putu je neopisiva. Ipak ćemo je pokušati nakon dolaska na cilj sažeti u riječi. U jutro ćemo zadnji put pakirati naše ruksake i popeti se na Maslinsku goru. Tamo je Isus uzišao na nebo i tamo će opet doći. Kakav dar da on živi i da nam daje već sada toliko toga! Veseli smo jer je on rekao DA putu kojeg je naš Otac u nebu za njega odredio.

Dva izuzetno zahvalna pješaka kratko pred cilj.

Hanspeter i Annemarie

Video: http://www.youtube.com/user/BaselJerusalem?feature=mhum#g/u

Fotografije: http://www.flickr.com/photos/obrist-impulse

Advertisements

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden / Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden / Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden / Ändern )

Google+ Foto

Du kommentierst mit Deinem Google+-Konto. Abmelden / Ändern )

Verbinde mit %s

%d Bloggern gefällt das: