Pad kompjutera, protivan vjetar i prolazak kroz poplavu

März 16, 2011

Naš kompjuter je posljednjih mjeseci uvijek ponovo dolazio do svojih granica opterećenja. Činiti dvije stvari istodobno ga je izgleda preopterećivalo. A kako bi ipak s našim radom na PC-u uspjeli stići dalje, odnedavno smo stvorili naviku pustiti filmove da se „pišu“ tijekom noći.Nakon obilaska Pergama  (siehe Video) navečer smo prolazili cijeli materijal i započeli proces obrade. Ujutro je Peter primjetio da je kompjuter pao: ekran je bio zamrznut i nikave komande više nije primao. „Ovakvog ga još nikad nisam doživio!“, rekao je Hanspeter. Nakon zajedničke molitve opet smo pokušali spavati. Ujutro smo radosni ustanovili da se PC, nakon što je nanovo instaliran, opet mogao upaliti. Zahvalni smo Bogu da nas je očuvao od goreg i što smo prevazišli kompjutorsku krizu.

Kad smo jednog jutra krenuli na put, nakon ukusnog doručka od uobičajenih maslina, krastavaca i rajčica, prema nama je puhao jak protivan vjetar. Oko ručka smo zaključili da zbog hladnoće i nedostatka mjesta za sjedenje naše banane pojedemo stojeći na rubu ceste. Kratko nakon toga ugledali smo veliki parking s dugim zidom i idealnom visinom za sjedenje. S užitkom smo se tu spustili, izuli cipele, Hanspeter je već kušao nekoliko badema i suhih breskvi, kad se jedan auto koji je stajao na drugoj strani parkinga počeo kretati prema nama. Jedan je čovjek izišao i bez prekida nam nešto govorio. Na žalost, nismo ga razumjeli. Očajan je uhvatio Hanspetera za noge. Još uvijek nismo shvaćali što nam želi reći. Taj čovjek je dobio otvrdnuti izraz lica. Pokazivao je na kuću daleko iza zida i opet uhvatio Hanspetera za nogavice. U daljini smo vidjeli psa. Želi li nam reći da ga je taj pas ugrizao? „Idite odavde!“ izgleda kao da je govorio. „Ništa nego otići!“ rekao je Hanspeter jednom prije nekoliko tjedana u Crnoj Gori kad je jedan čovjek Annemarie uhvatio za obraz i nakon toga pozvao da prenoćimo kod njega.  Ovaj put je Annemarie bila ona koja je požurivala na brzi odlazak. Kasnije smo na ulici otkrili jednu benzinsku crpku s restoranom. „Zatvoreno“ stajalo je. Dakle opet jedna kratka pauza. „Izgleda da smo danas gurnuti brže ići naprijed“, mislila je Annemarie. Protivan vjetar može osloboditi i neslućene snage. Tako smo se čudili kad smo na kraju uspjeli preći 37 km do sljedećeg grada. Kad smo u hotelu pokazali naš brojač koraka još smo dobili popust na cijenu sobe. Soba je predivno velika i lijepa. Kad zatvorimo zavjese uštedimo pogled na smetlište iza kuće. Budući da smo se opet morali posvetiti videu iz Pergama, pogled ionako nije važan. Još ne slutimo da će za rješavanje problema s videom biti potrebna još jedna noć.      

Odmorni doručkujemo u hotelu. Na dva različita ekrana prikazuju se različiti programi. Budući da u Hrvatskoj nikada nismo spavali u hotelu, ovaj fenomen poznajemo samo iz ostalih zemalja: svugdje i uvijek je upaljen TV. Na njemu su ili slike tragičnih događaja svuda po svijetu, ili oskudno odjevene žene koje se nepristojno protežu uz modernu glazbu. Našu dušu ne želimo puniti takvim slikama. Zato uvijek potražimo mjesto što dalje od tih TV-a. Isus kaže: „Čega je srce puno, o tome pričaju usta“ (Luka 6,45). Dnevna nam je želja puniti naša srca pozitivnim i izgrađujućim impulsima. To također ponekad znači plivati protiv struje kako bi opstali pred vanjskim i unutarnjim protivnim vjetrom.

Na pobjedu je Isus preko apostola Ivana poticao u svojim pismima sedam crkava u Aziji (Otkrivenje 2 i 3). Trenutno posjećujemo ta mjesta u kojima se nalazilo tih sedam crkava. Kad smo čuli upozorenje za snijeg, pobjedili smo se i marširali u 4 dana 150 km od Bergama do Tijatire (siehe Video) i do Sarda (siehe Video). Jednom smo prenoćili u sobi gdje sa stropa nije padao snijeg nego boja. Navečer i u jutro smo obrisali boju sa vreća i kreveta. Ponekad spavamo kao ”kraljevi”, a ponekad kao “prosjaci”. Isto takve suprotnosti doživljavamo u razgovorima s našom okolinom: od “Molim vas, dajte nam nešto za jesti!” do “Tako bismo mogli zaraditi milione!” U Sardu nam je posebno govorila jedna riječ iz Biblije. “Budite budni i ojačajte udove koji leže u samrti” (Otk 3,2). Zahvalni smo za sve ljude koji su nas ohrabrili i ojačali na putu s Bogom. Doživljavamo da se isplati pouzdati se u Isusa svaki dan iznova.  

“To ne ide” je rečenica koju svako toliko moramo uzeti ozbiljno. Kako dobro da Pavao u Troadi (siehe Video) nije kao „nemoguć“ obilježio san u kojem je trebao ići u Europu. U Asosu (siehe Video) je jedan mladi čovjek, gledajući nas, odmahivao glavom jer je smatrao da je nemoguće do Pergama stići pješice. Nakon šest dana smo dosegli cilj i tamo najprije uživali u danu odmora. Po staroj rimskoj cesti (siehe Video) bi to vjerojatno duže trajalo. Sigurno je na rubu puta i onda bilo mnogo interesantnog za otkriti. Pri jednoj borbi pijetlova (siehe Video) smo mogli promatrati što se događa kad niti jedan ne želi popustiti. Od životinjskog svijeta se mnogo može naučiti.  

Srdačni pozdravi iz zemlje suprotnosti

Hanspeter i Annemarie

Homepage: www.BaselJerusalem.info

Fotos: http://baseljerusalem.wordpress.com/category/fotos/

Videos: http://www.youtube.com/user/BaselJerusalem?feature=mhum#g/u

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

%d Bloggern gefällt das: