Tri prelaska granice u osam dana

Februar 1, 2011

U osam dana vec smo tri puta stajali na granici i imali jedno za drugim pozitivno iskustvo. Kameru bi uredno ostavili u našoj torbi (vidi o našem ulasku u Hrvatsku), da tamo nije bio poseban carinik. Ali, po redu.

Krajem listopada smo naučili kako se u Hrvatskoj beru i obrađuju masline. Od 100 kg maslina dobije se oko 15 l ulja. U studenom nam se nudila potpuno drugačija slika. Na cesti nakon Opuzena prolazili smo jedan štand s mandarinama za drugim, i na kraju smo se morali braniti rukama i nogama da ne pokleknemo pod teretom koji su nam darivali. Naša ljubazna gostoprimka Nena nam je objasnila da je ovo područje oko Opuzena izuzetno povoljno za mandarine zbog jako puno slatke vode (vidi video: Mandarinenernte in Opuzen) i dobrog tla. Njen sin Josip je te večeri ubrane plodove brodom preko jednog od vodenih kanala dovezao do mjesta za predaju. Nakon toga je za nas organizirao noćenje, poveo nas kroz povijesno selo i na kraju nas pozvao kod sebe na jedno piće. Iza sebe smo već imali duži marš te je oko 22.00 sata polako prevladao umor. Ipak smo uspjeli do ponoći nekako održati na našim stolcima.

Sljedeće večeri smo se pripremili za jednostavno prenoćište i jelo iz ruksaka. Tako smo bili jako iznenađeni kad smo se našli u jednoj gostinskoj kući višeg nivoa, i njeni vlasnici Anci i Oliver nas primili kao osobne goste u njihovom vlastitom stanu. Onda je uslijedio iznenadni poziv na večeru. Budući da su se tek vratili umorni sa berbe mandarina, bilo nam je neugodno prihvatiti njihovu ponudu i time bili dodatno opterećenje. Bili smo već više nego zahvalni što nam je uopće netko ponudio krov nad glavom. Preko ljeta u ovom mjestu sve vrvi od turista, a preko zime je nastanjeno jedva više od deset kuća. Tako smo zahvalni odbili ponudu za večeru. Ali bez uspjeha. Sljedeće jutro smo se čudili da je psalam 104 koji smo čitali to jutro nakon buđenja tako dobro odgovarao tom bračnom paru. Iz njihove dnevne sobe vide se brda, vrt i more. Ribarenje je Ancina strast, a također rado ide u prirodu. Sada smo čitali: „Ti, (Bože) vlažiš brda odozgo, ti daješ zemlji puno ploda (i mandarine) koje ti stvaraš… Tu je more, koje je toliko daleko i veliko, i u njemu vrve bez broja, velike i male životinje“. Još smo se molili za Anci i Olivera, i ojačani razgovorima i Božjom riječi krenuli dalje u pravcu Bosne i Hercegovine. Na carini nas je vrlo ljubazno pozdravila jedna mlada žena, i isti dan smo stajali drugi put na granici – ovaj put opet na putu u Hrvatsku. Ovaj put nismo morali ni pokazati naše putovnice. 

U Dubrovniku, u prenoćištu, upoznali smo jednu 61-godišnju gospodu koja hodočasti iz Rima u Jeruzalem. Iz Dubrovnika je s nama hodala jedan dan, i tako upoznala i carinika Vlaha. Vlaho je preko Müllera iz Splita (vidi video Uwe i Edita Müller) čuo za nas, i preko sms-a nas pozvao da prenoćimo u domu njegovih roditelja. Navečer nam je ispričao,  pokazujući nam, kroz dokumentirane slike iz albuma, svoje svjedočanstvo ulaska Našeg Gospodina u njegov život. Pričao nam je o jednom snu te o kamenu u krajoliku prostora juga Dalmacije, kroz koji mu se Isus objavio prvi put, te o jednoj Golgoti  u tom istom krajoliku pejzaža gdje ga je Gospodin prizvao k sebi. Kroz svjedočanstvo, kao i u Vlahovom slučaju Isus, utjelovljena Riječ Božja, poziva nas u zajedništvo u Duhu sa Njim i Ocem osobno. Pozivao nas je da svoju pozornost usmjerimo na izvor te Riječi, Bibliju, Sveto Pismo, Evanđelja. Tako je Vlaho prisvojio Živu Riječ kao mjerilo promjene za vječnost, gdje mu se život kompletno promijenio, uvidjevši iz iste da simboli svjedočanstva isključivo predstavljaju Isusa kao temeljni kamen spasenja. Isus ga je izveo iz starih grešnih navika. Kao što je Vlaho rekao: „Isčupao me iz kraljevstva tame i smrti u kraljevstvo Svjetla Živoga Boga Života“ Prije je pio, lagao, krao, bludničio itd.a sad je već pet godina slobodan čovjek. Njegova priča nas je podsjetila na onu biblijsku o cariniku Mateju i Zakeju koji su trčali samo za ovozemaljskim blagom. Bogatstvo koje ispunjava upoznao je tek kad je susreo Isusa (Biblija, Luka 19). Vlaho je znao da cemo sljedeci dan preći preko njegove carine, graničnog prijelaza na kojem radi između Republike Hrvatske i Republike Crne Gore i predložio da bi tamo mogli napraviti zajedničku fotografiju. Tako je došlo do toga da nas je prije izlaska iz Hrvatske jedan carinik fotografirao s drugim carinikom. Veća suprotnost u iskustvima u Hrvatskoj nije mogla ni postojati.

U Crnoj Gori je prošlih dana čestio sijevalo i kišilo. Uvijek smo na vrijeme našli zaštitu ili sobu. Uskoro ćemo doći do Albanije. Hvala za vaše molitve.

Srdačan pozdrav iu Crne Gore

Hanspeter i Annemarie

 

Dubrovnik: http://www.youtube.com/watch?v=lh-nZw1urp8

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

%d Bloggern gefällt das: