Poplava u Shkodri

Žurno smo 1. prosinca potrpali naše stvari u ruksak. Dva sata ranije krenuli smo iz Shkodre kako bi što više puta prevalili za dana. Navečer smo htjeli opet prenoćiti u stanu jedne Norvežanke koja se u Albaniju doselila prije godinu dana kako bi pomagala posebno siromašnima. Ušteđeni novac, koji bismo inače dali za noćenje, ovako smo mogli dati za taj važan posao. Sada smo dakle na putu prema jugu kad smo na rubu grada vidjeli tri policajca koji su puštali samo terenska vozila i autobuse da prođu dalje. Raspitali smo se za razlog. „Puno vode“, bio je odgovor. „Nema problema“, mislili smo i išli dalje. Ali kad smo nešto kasnije stajali pred neprohodnom masom vode ostali smo zbunjeni. „Možemo doduše na drugu stranu sada preći nekim kamionom, ali hoćemo li se navečer moći vratiti?“ U jutro smo još zajedno čitali Psalam 121 i molili Boga za njegovu pomoć i vodstvo. Zanimljivo da taj psalam stoji na šeširu za sunce koji nam je prije polaska na put na dar dala zajednica Pfäffikon, šešir koji Annemarije nosi skoro svaki dan. Sada smo stajali pred preplavljenom ulicom i prisjećali se prvih stihova: „K brdima podižem svoje oči. Odakle će mi pomoć doć? Moja pomoć je od Gospodina koji stvori nebo i Zemlju. Neće dati da ti posrne noga, i ne spava onaj koji te štiti“. „Gospodine, što misliš?“ pitali smo. Nismo imali mira da odemo iz grada i navečer se opet vratimo. Tako smo se odlučili vratiti u stan, uzeti našu prepostalu prtljagu i ostaviti ključ.

Koli, pastor crkve, petnaest minuta kasnije nas vozi do preplavljenog područja. Ovo je već druga velika poplava u Skhodri ove godine! Koli je također začuđen koliko je voda već visoko. Oprostili smo se i popeli na jedan kamion kako bi stigli na drugu stranu (vidi video) Zbog stalne kiše krenuli smo dalje izmješanih osjećaja. Razmišljali smo o nevolji u kojoj se sada nalaze mnogi siromašni. Zahvalni smo da se Koli i mnogi drugi kršćani aktivno trude oko onih u nevolji (vidi video). Jedan dan kasnije neočekivano na ulici opet susrećemo Kolia. Bio je u Tirani kako bi povezao humanitarnu pomoć za rad. U tom trenutku grad je djelomično i dva metra pod vodom, i Koli smatra da je bila dobra odluka napustiti grad jedan dan ranije. 

Na putu između Skhodre i Tirane Annemarie se odlomio dio jednog zuba. Kako smo zahvalni što poznajemo Kolia i Ester. Kolieva žena Ester i njena sestra Ani su tijekom tjedna u glavnom gradu jer se školuju za stomatologinje. Za nas su postale pravi anđeli kad su nas odvele u najbolju kliniku u gradu i za nas prevodile. Tako je u najkraćem roku sve riješeno i pokrpano. Čudili smo se kako je Bog još jednom u pravom trenutku poslao najbolje pomoćnike u susret. Sada Annemarie može iz Albanije kući ponijeti čak jedan suvenir.

Jedno potpuno drugačije iskustvo za nas je počelo već u Crnoj Gori. Hanspeter je u jednom dućanu s prehranom htio platiti račun novčanicom od 100 eura. Prodavačica ga je začuđeno pogledala, jer joj nije bilo moguće vratiti iznos od 85 eura u eurima – jednostavno jer ih nije imala. Išla je na ulicu, pitala jednog vozača taksija, i u drugim dućanima, ali bez uspjeha. Nije to bio jedini put kad nismo mogli platiti jednom novčanicom. Na bankomatu se ne mogu dobiti manje novčanice, pa se navikavamo čim negdje stignemo potražiti veći prodajni centar i tamo sitnicu kupiti velikom novčanicom.

Pred nama su prijevoji koje trebamo proći kako bismo iz Makedonije stigli u Grčku. Prognoza vremena je dobra, iako uz osjetno niže temperature. Zato ćemo danas nabaviti još toplije rukavice.

Srdačno zahvaljujemo za sve molitve i svu ostalu pomoć

Hanspeter und Annemarie