Bijelo i slatko

Februar 1, 2011

Jedan auto trubi. Ipak rijetko gledamo u tom smjeru jer su nam već neki vozači jasno pokazali da smo blesavi. Naša je slobodna odluka hoćemo li naše poglede usmjeriti na motivirajuće ili demotivirajuće stvari. Tako i sada ignoriramo trubljenje. Auto se zaustavio i jedan čovjek istrča iz njega i potrča za nama. „Jeste li vi iz Švicarske?“, upita. Za nas je saznao pd Švicaraca koji trenutno u južnoj albaniji predaju engleski, i sad nas je prepoznao na ulici. Čovjek nam je savjetovao da se ne penjemo više prema prijevoju. „Uskoro nema više niti jedne kuće“, reče. „Samo će u kršćanskom vrtiću možda biti moguće prenoćiti. Poznajem Zamiru koja tamo radi. Samo joj recite moje ime“, dodao je. Penjali smo se još jedan sat uzbrdo a onda smo stvarno mogli prenoćiti u jednoj maloj zgradi izvan vrtića. Budući da je jako hladno Zamira nam je brižno donijela pećicu, i zahvalno smo odmotali naše izolacijske prostirke.

Dio od Tirane do Elbasana bio je zahtijevan zbog uspona, cesta punih okuka i kratkih dana. U svakoj okuci smo promijenili stranu ceste. Pomirili smo se sa mnogim dodatnim koracima kako bi vozačima i sebi pružili više sigurnosti. Da sada vozač koji je trubio nije ekstra potrčao za nama i dao nam savjet za noćenje, drugi dio puta bio bi strašno naporan, i sigurno ne bismo uspjeli tako svježi stići u Elbasan. Optimalnije se ta dionica nije mogla podijeliti. Zahvalni smo također jer smo ovjde mogli upoznati ljude koji se zalažu za ljude u nevolji. Za 40 djece velika je razlika u životu da li se ljudi samo tuže na nevolju ili se netko uz puno osobnog odricanja i truda zalaže pomoći (video). „Hvala Gospodine“, rekli smo u Elbasanu začuđeni kako je Božji plan savršen, kako smo čuvani na cesti, zbog vrtića i gostoprimstva Carrie i Rona Younga (video).

Četiri dana kasnije stojimo u Ohridu na raskrsnici i razmišljamo da li trebamo ići u centar grada ili bolje proći još nekoliko kilometara prema brdima. „Ako odemo sada u grad, sutra moramo hodati 43 kilometra. To ćemo teško uspjeti“, mislili smo. Budući da pred očima imamo dugoročni cilj i preko brda želimo preći prije snijega, odlučili smo se odustati od razgledavanja grada. Polako se smrklo. Na našj cesti na daleko nema nikakvog znaka za neku mogućnost noćenja. Pitali smo dva čuvara u jednoj velikoj firmi. „Ne, privatno ovdje nitko ne iznajmljuje sobu. Ali dalje ima jedan hotel“, odgovaraju. „Da, ali smo čuli da je zatvoren. Jeste li sigurni da radi?“ „Da, potpuno siguran.“ Tako smo dobro raspoloženi krenuli dalje. Nakon jednog sata u mraku smo stigli do male grupe pred nekom kućom. Jedan mladić stajao je pored auta. Ne govori ni engleski ni talijanski, i poziva jednog starijeg gospodina koji nam na polomljenom njemačkom objašnjava da hotel ne radi. Raspitali smo se postoji li neki krov pod kojim bi mogli staviti naše šatore. „Ne, ovdje nema ništa. Morate nazad za Ohrid“, rekao je odlučno. I opet smo se čudili kad smo saznali da mladić pored auta čeka svog suputnika da bi krenuo upravo tamo. I nas je poveo. Prtljažnik malo šteka, pa smo se s našim ruksacima stisli na zadnjem sjedalu. Sad treba auto još pogurati. Direktno nas je dovezao pred hotel koji je povoljno smješten, a suputnik se za nas raspitao za cijenu. „20 eura“, napisao je na auto. Oprostili smo se i zahvalili za ljubaznu pomoć. Sljedeći dan uzimamo taksi do mjesta na kojem smo bili zapeli. Da smo znali da je hotel zatvoren ne bismo tako daleko hodali i sljedeći dan ne bismo uspjeli proći čitav put preko brda. Jedva za povjerovati kako je Bog opet sve posložio.

„60 eura“ stoji na listu papira koji nam vozač taksija tri dana kasnije drži pred nosom u Bitoli. On nas je trebao odvesti na mjesto odakle su nas tri ljubazna Makedonca dan ranije poveli ralicom za snijeg. Smijući se odbili smo ponudu. Drugi su nas promatrali i žele znati gdje se želimo odvesti. „6 eura“ glasi sljedeća ponuda. U zemlji s prosječnim primanjima od 200 eura mjesečno ipak nam ova ponuda izgleda realnija i zahvalno je prihvaćamo. Dan ranije su naši ljubazni pomoćnici odbili čak i novac za piće iako su exstra radi nas vozili u sred grada i prošli tri hotela da se raspitaju. Nakon dvije noći opet smo spakirali naše ruksake kako bi se preselili u povoljniju sobu.

Pavao je morao ići istom cestom kako bi stigao i Iliriju (Albaniju). U poslanici Rimljanima piše o tome (Rim 15,19). Djelove rimske ceste „Via Egnatia“ još uvijek možemo vidjeti. Njegova putovanja onda bila su puno teža nego naša danas. Je li on pri dnevnim temperaturama od -7 stupnjeva, i noćnim od -14 radio pauze? Posljednih dana uživali smo u luksuzu zagrijanih soba i kuhala za vodu.

Bijeli snijeg i slatki med sjetit će nas na Bitolu kratko prije granice prema Grčkoj. „Tvoja riječ je u mojim ustima slađa od meda“, čitamo u Psalmu 119,103. Mi smo zbog opasnog stanja na cesti i hladnoće puno vremena čitali Božju riječ „Tko je uzišao na nebo i opet sišao? Tko je uhvatio vjetar svojim rukam? Tko je vode povezao? Tko je odredio krajeve svijeta? Kako se zove? Kako mu se zove Sin? Znaš li?“, stoji u Izrekama 30,4. Od jedne makedonske gospođe koja nas je primila saznajemo da nema pojma što stoji u Bibliji, iako ide u pravoslavnu crkvu. „Ne, ne poznajem biblijske priče i ne čitam tu knjigu. Možda jednom kasnije.“, rekla je.

Radije danas nego sutra želimo vama, svima koji nas podpuirete, zahvaliti za svako dobro i pomoć na dosadašnjem putovanju! Duboko smo dirnuti zbog svih iskustava u kojima sudjelujete vi mnogi.

Vesele praznike i slatku Novu godinu žele vam  

Hanspeter i Annemarie

P.S. Valute kuna, lek i denar sad su iza nas, i na putu smo u Solun. Božić ćemo slaviti tek 6.siječnja jer se želimo prilagoditi tradiciji ovoga kraja.

Kommentar verfassen

Trage deine Daten unten ein oder klicke ein Icon um dich einzuloggen:

WordPress.com-Logo

Du kommentierst mit Deinem WordPress.com-Konto. Abmelden /  Ändern )

Google Foto

Du kommentierst mit Deinem Google-Konto. Abmelden /  Ändern )

Twitter-Bild

Du kommentierst mit Deinem Twitter-Konto. Abmelden /  Ändern )

Facebook-Foto

Du kommentierst mit Deinem Facebook-Konto. Abmelden /  Ändern )

Verbinde mit %s

%d Bloggern gefällt das: